KAKO VAM STOJI (IMPOTENCIJA)?


Iako je mali broj muškarca spreman otvoreno da prizna ukoliko ima problem u seksu, činjenica je da se sve veći broj bori sa (im)potencijom. Istraživanja na tu temu, i personalne impresije sa terena, pokazuju da impotencija više nije problem samo starijih muškaraca, već i onih u zrelim godinama, kao i mladića. Uzroci su, kao i kod drugih seksualnih disfunkcija, različiti. Najčešće povezani sa nesigurnošću, stresom, preteranim konzumiranjem chem sex-a, pa čak i preteranim gledanjem pornografije…

Drugim rečima, uzroci impotencije su uglavnom individualni i češće su psihički nego fizički, iako se najčešće misli suprotno. S tim u vezi, muškarci ovaj problem, izbegavajući da pričaju o njemu usled tabuiziranosti teme, najčešće rešavaju na polju fizike i hemije, konzumiranjem lekova protiv impotencije, a ne na psihoterapiji što bi trebalo da bude prvi korak (a plava pilula poslednji).

Teoretski, impotencija predstavlja najrasprostranjeniju seksualnu disfunkciju kod muškaraca manifestovanu kroz nemogućnost postizanja erekcije ili trajne erekcije.

Kao takva, ona se može pojaviti na samom početku naših seksualnih aktivnosti zbog čega je nazivamo primarnom ili u nekom kasnijem dobu našeg života nakon perioda uspešnog seksualnog funkcionisanja, koji je iz određenog razloga prekinut, pa je tada nazivamo stečenom ili sekundarnom. Može se pojaviti u specifičnim okolnostima i situacijama, ali i potpuno nezavisno od okolnosti u kojima se odvija seksualna aktivnost, kao i određenog partnera i njegovih karakteristika. Bez obzira kada se i na koji način pojavljuje, muškarac koji se sa njom suočava doživljava je bolno i ona gotovo po pravilu ugrožava njegov doživljaj sreće i zadovoljstva te značajno utiče na kvalitet njegovog života u skoro svim segmentima, ne samo seksualnom. Muškaraci zbog impotencije nose se sa gubitkom samopoštovanja, strahom, depresivnim raspoloženjima, stidom, osećajem krivice, čak i sa suicidnim razmišljanjima i nagonima, što se posebno dešava kod mladih ljudi koji svoj identitet poistovećuju sa identitetom seksualno uspešne osobe. Erektilna disfunkcija najčešće je u vezi sa starosnom dobi, ali neovisno o tome u ukupnom zbiru se veruje da se sa tim problemom bori čak 20% muškaraca, pri čemu je kod većine taj problem psihičke prirode.

Teorija po kojoj je muški polni organ svojeglav i misli nekom svojom glavom, potpuno je pogrešna, jer je naš mozak kontrolor onoga što se dešava “tamo dole”. Samim tim, on je i uzročnik većine problema koje bismo sa tim u vezi mogli imati, tako da bi se za njihovo rešavanje najpre trebalo obratiti psihoterapeutu, pa tek onda urologu, pogotovu ukoliko se seksualna disfunkcija javlja u ranijim godinama života.

Pacijentu kod koga se utvrdi da njegove seksualne disfunkcije dolaze “iz glave” preporučuje se neki oblik savetovanja ili psihoterapije. Savetodavni proces ponekad može za kratko vreme dati dobre rezultate dok je nekad potreban duži i studiozniji rad sa pacijentom koji uključuje razmatranje i razumevanje različitih aspekata ličnosti i životnog stila. Ovaj oblik lečenja najčešće uključuje  rad na pitanjima kao što su shvatanje (sopstvene) seksualnosti, (seksualna) očekivanja, strahovi, osećaji krivice, doživljaj sopstvenog tela i slično.

Cilj seksualne terapije nije da pojedince ili parove uči kako da vode ljubav već da im pomogne da otklone neprijatnosti u sopstvenom seksualnom odnosu ukoliko one postoje, da promene stavove i ponašanja koji izazivaju dijagnostikovanu seksualnu disfunkcionalnost kako ništa ne bi stajalo na putu njihovom užitku u seksu.

Psihoterapija nudi gomilu rešenja onima koji se suočavaju sa bilo kojim oblikom problema u seksualnim funkcijama pružajući korektivne informacije koje će osporiti njihova iracionalna, a disfunkcionalna, uverenja o seksu, ne samo kako bi ih upoznali sa različitim procedurama koje se koriste u tretmanu seksualnih disfunkcija, već kako bi pokušali da im pomognu da dostignu generalno otvorene, eksperimentišuće, racionalne, individualističke stavove prema ljubavi i seksu i pomognu im da pobede samoporažavajuće i sabotirajuće mitove, sujeverja i dogme.

Seksualna terapija u značajnoj meri koristi imaginativne tehnike, posebno kod muškaraca koji imaju teškoće da se seksualno uzbude ili dostignu orgazam. Takvima, psihoterapeut najčešće ukazuje kako da koriste bilo koju vrstu fantazija ili sličnih rešenja koja će imati efekta  u njihovim individualnim slučajevima, i da ih uz to primenjuju bez  ikakvog stida i krivice, ukoliko im njihove fantazije na prvi pogled izgledaju socijalno ili na bilo koji drugi način neprihvatljive. Ukratko rečeno psihoterapeut ih uči kako da se seksualno oslobode i prevaziđu psihičke blokade koje ih ometaju u obavljanju seksualnih aktivnosti. Iz tog razloga, pojedini muškarci koji pokušavaju da se sami izbore sa impotencijom, ili bilo kojom drugom seksualnom disfunkcijom, trebalo bi da shvate kako nema potrebe da se stide svog problema te da je po njih najbolja opcija da za njegovo rešenje potraže stručnu pomoć u vidu psihoterapeuta koji im, istina, ne može uvek pružiti stoprocentnu garanciju da će uspeti da im pomogne, ali racionalan stav bi ipak bio da iako pozitivan ishod nije zagarantovan, vredi pokušati, pošto rezultat može biti nagrađujući. Ako pak psihoterapija ne pomogne, ništa nije izgubljeno, jer tu je i dalje “plavi dijamant” kao rešenje problema. Samo ga ne bi trebalo uzimati na svoju ruku, pošto njegova pomoć često može biti kratkotrajna i, uz to, problem impotencije učiniti još izraženijim.



Text is copyright protected and is the property of optimist.rs and doroteo.rs


Leave a comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Prev Post Next Post