STRAH OD STARENJA


Džoan Kolins je jednom prilikom rekla da je fizička lepota poklon koji dobijemo u mladosti, pa nam se onda sa vremenom malo po malo oduzima, što je u velikoj meri tačno. A pošto je lepota privilegovana i poželjna, prevashodno zato što svi seksualno reagujemo na vizuelne telesne stimulanse, onda činjenica da sa godinama potencijalno gubimo na fizičkoj atraktivnosti mnoge uznemirava i zabrinjava. Problematika je dodatno pojačana činjenicom da je ogromna komponenta lajfstajl kulture u modernom dobu postala usredsređena na lepotu, mladost i seksualnu privlačnost.

Strah od starenja u kontekstu fizičke lepote svojstveniji je ženskom polu, dok muškarce više zabrinjava opadanje seksualnih sposobnosti i potencijalna impotencija.

Gej muškarce muči i jedno i drugo u istoj meri, pa bi se moglo reći da su u kontekstu starenja, oni na dvostrukom udaru toksične panike. Štaviše, uznemirenost zbog pada sopstvene atraktivnosti, koji neminovno dolazi sa godinama, kod gejeva često biva posebno naglašena usled odrastanja u stigmatizirajućem društvu. Činjenica da su mnogi u mladosti zbog sopstvene seksualnosti živeli zatvoreno ili, što je još gore, bivali maltretirani i ismejavani u društvu, dovela je do toga da razviju sindrom „ružnog pačeta“. Samim tim, trenutke u kojima su se pretvorili u labuda, a većina gejeva svesredno radi na tome pridajući neretko i abnormalno veliku pažnju sopstvenom izgledu u najboljim godinama, želi da taj osećaj fizičke privlačnosti, kada im se mnogi dive i poštuju ih, traje večno. Ili makar što je duže moguće.

Postoji jedna viralna rečenica koja kaže: „Gej kultura je biti tinejdžer u tridesetim, jer tinejdžerske godine nisu bile tvoje da bi u njima slobodno živeo i uživao.“

Zvuči smešno, ali i srceparajuće. Nesporno, istinito. Jer, većina onih koji su svoje formativne godine bili prinuđeni da provedu „u ormanu“ teško može pobeći od osećaja da bi trebalo da nadoknade izgubljeno vreme.

Veliki broj gej muškaraca upravo u kontekstu vidanja rana iz detinjstva, nastalih usled stigmatizacije društva, u kasnijim godinama puno radi na fizičkom izgledu, podižući level svoje privlačnosti do maksimuma. Mnogi uz to imaju i dosta seksa, što takođe bilduje njihov ego, a sve to zajedno ih čini posebno neprikladnim za suočavanje sa neminovnošću starenja. Ljudima koji su fizički atraktivni ne može da ne imponuje zavodljivo privlačenje tuđe pažnje. Samim tim pad sopstvene atraktivnosti, koji dolazi sa godinama, mnoge od njih frustrira, što je sasvim razumljivo.

Gejevi mnogo više nego heteroseksualci izjednačavaju mladost sa seksualnom atraktivnošću.

Usled toga mnogi razvijaju dvostruke aršine u odnosu na mladost i fizičku privlačnost – koliko u svom slučaju žele da je produže, toliko druge gejeve svrstavaju u „daddy“ kategoriju mnogo ranije nego što muškarci to zaista postaju. Drugim rečima, gej muškarci heteronormative  vezane za starenje čine još surovijim, na sopstvenu štetu.

Gej kultura je u biti takva da si uglavnom poželjan dok si „twink“, što ne znači da „tatice“ nisu, ali u drugom kontekstu. Ako izuzmemo razne forme fetišizma, gej muškarac je poželjan samo dok je fizički atraktivan tj. nije „prestar“. I u tome se ogleda surovost zajednice, odnosno njena samostigmatizacija, koja je zapravo samo posledica preterane fokusiranosti na seks te bi u tome trebalo tražiti i rešenje za frustraciju zvanu strah od starenja.

Najpre je važno osloboditi se uverenja da su lepota i fizička privlačnost najvažnije. Nema ništa loše u žudnji za zgodnim muškarcem, niti u tome da sami činimo sve kako bi bili zgodni, ali je veoma bitno da se ne pretvorimo u osobu kojoj je to najvažnija stvar na svetu tj. da dajemo prednost formi u odnosu na sadržaj.

Za dobro i zdravo starenje je jako bitno da se čovek u mladosti oslobodi površnog pogleda na stvari.

Od kolektivnog mentaliteta zajednice koji stavlja fokus na fizičku atraktivnost se ne može pobeći i sasvim je OK da u pojedinim trenucima života budemo usredsređeni samo na to kako izgledamo, koliko smo seksa imali i koliko smo lajkova dobili na poslednji selfie objavljen iz teretane ili u donjem vešu. Međutim, fascinacija time mora u nekom trenutku da bude stavljena pod kontrolu, makar do četrdesete, jer u suprotnom nam ne gine psihoterapija sa ciljem lečenja frustracija izazvanih starenjem.

Godine jesu samo broj, i niko nam ne brani da se u četrdesetim ponašamo kao da smo u dvadesetim, u pedestim kao da smo u tridesetim i tako redom, ali koliko god nas činio poletnim u nekom trenutku se moramo pozdraviti sa tinejdžerskim majndsetom, uozbiljiti se i umesto pitanja kako izgledam sebe zapitati koliko je dobro moje mentalno zdravlje i koliko sam suštinski, a ne formalno zadovoljan sobom. Sa takvim stavom i seks u kasnim godinama postaje bolji nego što je bio u mladosti, pogotovu što i iskustvo čini svoje.

Ako imate dovoljno sreće da ste lepi, svakako uživajte u tome, ali shvatite da će vam trebati još nešto da vas održava u životu, posebno kada ostarite. Ako je vaš izgled u najboljem slučaju prosečan, nemojte se zavaravati misleći da su oni koji su fizički privlačniji od vas istovremeno i srećniji ili ispunjeniji . Zapravo, možda ćete imati prednost u odnosu na njih u otkrivanju pravog smisla života i pronalaženju vrednosti koje će vas održati dugoročno zabavnim i srećnim.


objavljeno / Optimist / jun 2021


Text is copyright protected and is the property of optimist.rs and doroteo.rs


Leave a comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Prev Post Next Post