Femfobija / No fem – no love


Teoretski se često ističe kako je jedna od „sloboda“ postojanja unutar kvir zajednice, između ostalih, i neopterećenost heteronormativnim telesnim idealima, ali u praksi stvari stoje malo drugačije. Gledano iz jednog ugla, deluje šokantno da marginalizovana i u tolikoj meri diskriminisana manjinska zajednica kao što je LGBT+ i sama bude diskriminatorna prema pojedinim osobama unutar nje, i to ni manje ni više nego zbog fizičke pojavnosti. Sa druge strane, takav stav pojedinaca ne bi trebalo da nas iznenađuje, s obzirom da je u kvir zajednici fokus oduvek bio na telesnosti i privlačnosti, posebno među gej muškarcima.

Čini se da je sa povećanim društvenim prihvatanjem, LGBT+ zajednica postala podložnija globalno nametnutim standardima lepote, u okviru kojih sve na našem telu mora biti zategnuto i na svom mestu, pri čemu se feminiziranost tretira kao posebno odbojna.

Heteronormativni standardi među gej populacijom postali su izraženiji sa pojavom velikog broja biseksualnih muškaraca, koji upražnjavaju MSM, ali imaju problem sa gej prefiksom, dok je među lezbejkama ovaj fenomen malo teže objašnjiv i razumljiv, ali takođe prisutan.

Ako pogledamo bilo koju gej dejting aplikaciju uočićemo sve prisutniju upotrebu “no fem” ili “no fat” krilatica, pa čak i “no Asian” i slično, pri čemu većina korisnika nije ni svesna kako na taj način, pod maskom personalnih seksualnih preferencija zapravo demonstrira jedan vid rasizma, a diskriminiše nesporno, jer devalvacija ženstvenosti predstavlja društveni problem sa ozbiljnim posledicama. Nasilje nad ženama, feminiziranim muškarcima, transrodnim osobama i rasnim manjinama se često pogoršava kada su prisutni elementi femfobije.

Za neupućene, femfobija se odnosi na devalvaciju i regulaciju ženstvenosti i sugeriše poseban, možda preklapajući, fenomen specifičan za rod (npr. ženstvenost), a ne pol (npr. žena ili ženski). Drugim rečima, u gej svetu je to odbojnost prema bilo čemu što se detektuje kao ženstveno, naspram muževnosti i muškosti, koje se sve više nameću kao jedine poželjne. Ona se često demonstrira nesmotreno, iako su njene različite manifestacije specifične i lako uočljive, a potom problematične na sveobuhvatne načine. Njena manifestacija, šire gledano, leži u osnovi mnogih oblika nasilja, ali kako je fokus kod takvih situacija uglavnom na seksizmu, transfobiji, homofobiji i rasizmu, često se previđa bitna uloga femfobije u podsticanju predrasuda i nasilja.

Forsiranje femfobije predstavlja veliku prepreku u ostvarivanju kako seksualnih, tako i emotivnih odnosa unutar same gej zajednice.

U svetu dejting aplikacija koje su uglavnom zasnovane na odlukama u deliću sekunde, privlačnost se često svodi na najbanalnije izraze i principe, te otuda naslovi u kojima se eksplicitno navode tipove ljudi sa kojima nikako ne bi otišli na dejt, pri čemu se najčešće poručuje stop debelim i feminiziranim. Dalje, taj fenomen se sa dejting aplikacija polako širi izvan njih, usled čega devalvacija ženstvenosti, ili femfobija, sve više postaje uobičajena osobina savremene gej kulture. Pritom se ona ne odnosi samo na fizički izgled, modni stil, ton glasa ili manire, već se demonstrira i kada je reč o osećanjima, pa odbojna postaje i emocionalna ranjivost, želja za ljubavlju, čak i želja za vezom. Dakle, iako na prvu izgledaju kao prilično udaljene teme, femfobija i usamljenost među gej muškarcima, tj. njihov problem da pronađu trajnu vezu pogotovu putem dejting aplikacija, u velikoj su meri međusobno povezane.

Na najbukvalnijem nivou, kada neko na dejting aplikaciji naslovi svoj profil za sastanke sa „no fem“, on ukazuje na to da nije zainteresovan za partnera koji ima više ženskih osobina ili karakteristika. Zato su brojni muškarci usled izražene femfobije, a u želji da ostvare vezu sa drugim muškarcem, prinuđeni da skrivaju ili potiskuju svoje emocionalne potrebe ili želje u nastojanju da izgledaju muževnije i, shodno tome, poželjnije. Pritisak da se pridržavaju muških normi unutar gej zajednice često, dakle, ometa upoznavanje i uspostavljanje dubljih veza, čime nesvesno doprinosi pandemiji usamljenosti unutar nje.

Potenciranje na heteronormativnim standardima ne igra bitnu ulogu samo kada se traže emotivni i seksualni partneri, već može uticati i na to kako se pojedinci ponašaju u svojim vezama.

Nije neuobičajeno da se anksiozni stilovi privrženosti povezuju sa ženstvenošću ili ženskim kvalitetima, na primer potreba za vezivanjem i nesigurnost, dok se stilovi izbegavanja dublje i dugotrajnije (po)vezanosti mogu posmatrati kao hiper-muški, na primer nezavisnost i nedodirljivost. S tim u vezi, gej muškarci sa anksioznim stilovima vezivanja percipiraju se kao ženstveniji i stoga manje poželjni dok se povećava poželjnost onih koji demonstriraju izbegavanje vezivanja, jer se percipiraju kao “ne fem”.

Ako se muškarci sa nesigurnim stilovima vezanosti (bilo anksiozni ili izbegavajući) u gej populaciji percipiraju kao ženstveniji, to može dovesti do većeg odbacivanja iz zajednice i posledično manje privlačnosti. Drugim rečima, femfobija, između ostalog, u velikoj meri uzrokuje izbegavanje vezivanja među gej muškarcima. Ako se muškarci kao deca zadirkuju zbog toga što su emocionalno osetljivi i ranjivi, a zatim dožive femfobiju zbog otvorenog traženja emocionalne intimnosti ili romantičnih odnosa u zajednicama gej muškaraca kao odraslih, takva iskustva mogu biti velika prepreka dubokom emotivnom povezivanju. S tim u vezi, borba protiv kontinuiranog izražavanja femfobije u zajednici može biti početna tačka za podsticanje razvoja sigurnih stilova privrženost i vezivanja, što posledično dovodi do većeg osećanja društvene podrške i podrške zajednice i, na koncu, niže stope usamljenosti među gej populacijom.



Text is copyright protected and is the property of optimist.rs and doroteo.rs


Leave a comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Prev Post Next Post